Analize – invazivne – genetika

AMNIOCENTEZA
Genetika amniocenteza

Ova analiza se izvodi od 16.do 24. nedelje trudnoće, pod kontrolom ultrazvuka. Uzima se 10 – 20 ml plodove vode koja okružuje bebu. U plodovoj vodi plivaju bebine ćelije iz kojih se radi analiza.
Ta količina se nadoknadi za par sati. Većina žena ne smatra da je ova metoda bolna i opisuje je kao vađenje krvi.

Amniocenteza je indikovana u slučajevima kada je rizik rađanja deteta sa hromozomskim poremećajem veći od rizika same metode. Prema podacima najnovijih studija koje su se bavile proučavanjem rizika vezanog za ovu proceduru, on iznosi 0,1% (objavljeno u: R. Akolekar, J. Beta, G. Picciarelli, C. Ogilvie And F. D’antonio, Procedure-related risk of miscarriage following amniocentesis and chorionic villus sampling: a systematic review and meta-analysis, Ultrasound Obstet Gynecol 2015; 45: 16–26).

Kada je trudnica starija od 35 godina pored određivanja biohemijskih i ultrazvučnih markera u prvom trimestru, zbog povećanog rizika od hromozomskih poremećaja neophodno je uraditi i amniocentezu.
Nakon intervencije pacijentkinji se savetuje da miruje naredna 24 sata, eventualno se preventivno daje tokolitička terapija, u slučaju blizanačke trudnoće i evidentnih materičnih kontrakcija preporučuje se hospitalizacija.

Ukoliko je žena Rh negativna, a pre intervencije Rh antitela u krvi nisu nađena, pacijentkinji se neposredno nakon amniocenteze daje zaštitna injekcija sa antitelima.

Analiza plodove vode može da ide u dva pravca:
1. Klasična metoda

  • Ćelije plodove vode se kultivišu u medijumu
  • Analizom kariotipa mogu da se otkriju promene u broju i strukturi svih 46 hromozoma
  • Amniocenteza se radi u periodu od XVI do XXIV nedelje trudnoće
  • Potrebno 20 ml plodove vode u sterilnom špricu na sobnoj temperaturi
  • Uzorak se dostavlja u roku od 12 do 15 sati od momenta uzorkovanja
  • Rezultat se dobija za 8 do 10 dana
    Ovom metodom dobija se kompletan kariotip.

2. QF-PCR

  • Iz plodove vode, ovom metodom se takođe mogu detektovati samo određene numeričke promene i to 13, 18, 21 i polnih hromozoma X I Y u uzorku
  • Uzorak se može uzeti od od XVI-XXVII nedelje trudnoće
  • Potrebno je 5 ml plodove vode
  • Rezultat se dobija za 24 sata
  • Uzorak se ne mora dostaviti istog dana

Nedostatak ove metode je u tome što se ne mogu detektovati strukturne promene na hromozomima, kao ni numeričke promene na hromozomima osim ovih navedenih.

HORIONSKE ČUPICE
Horionske čupice

Biopsija horionskih čupica (Chorionic Villi Sampling – CVS) zasniva se na činjenici da su genske i hromozomske osobine horionskog tkiva identične sa fetalnim. Ginekolog odlučuje o tome kada se horionske čupice uzimaju, ali je to obično od 10. do 13. nedelje trudnoće u cilju: kariotipizacije, određivanja metaboličkih poremećaja, DNK-analize genskih lokusa i fetalne infekcije.

Uzimanje horionskih čupica podrazumeva postupak uzimanja malog uzorka placente, tako što se tankom iglom prolazi kroz trbušni zid majke, potom koroz zid materice da bi se došlo do tkiva placente.
Ova procedura se odvija pod kontrolom ultrazvuka.

Prema podacima najnovijih studija koje su se bavile proučavanjem rizika vezanog za ovu proceduru, on iznosi 0,2% (objavljeno u: R. Akolekar, J. Beta, G. Picciarelli, C. Ogilvie And F. D’antonio,
Procedure-related risk of miscarriage following amniocentesis and chorionic villus sampling: a systematic review and meta-analysis, Ultrasound Obstet Gynecol 2015; 45: 16–26).

Najčešća indikacija je starost majke, jer se zna da se kod žena starijih od 35 godina češće rađaju deca sa Daunovim sindromom. Takođe, ako u anamnezi trudnoce postoji podatak da je prethodno dete sa hromozomskom anomalijom ili postoje genetske anomalije kod roditelja, preporučiće se ta dijagnostička metoda.

Prenatalna dijagnostika horionskih čupica može da ide u dva pravca:
1. Klasična metoda
2. QF-PCR

Horionske čupice – Klasična metoda

  • Ćelije horionskih čupica se kultivišu u medijumu.
  • Analizom kariotipa mogu da se otkriju promene u broju i strukturi svih 46 hromozoma.
  • Uzorak se dostavlja u roku od 12 do 15 sati od momenta uzorkovanja.
  • Rezultat se dobija za 8 do 10 dana.
    Ovom metodom dobija se kompletan kariotip.

Horionske čupice – QF-PCR

  • Ovom metodom mogu se detektovati samo određene numeričke promene i to 13, 18, 21 i polnih hromozoma X I Y u uzorku.
  • Rezultat se dobija za 24 sata.
  • Ova metoda se koristi ciljano ako se ispituje određena mutacija ili ako je opterećena porodična anamneza.
  • Uzorak se ne mora dostaviti istog dana.

Ograničenje ove metode je nemogućnost dobijanja strukturnih promena na hromozomima, kao ni numeričkih promena na hromozomima osim ovih navedenih.

KORDOCENTEZA
Kordocenteza

Kordocenteza se radi ukoliko ste iz nekog razloga zakasnili na amniocentezu ili nisu dobijeni adekvatni rezultati prethodnih analiza (skrining testovi, ekspertski ultrazvuk, amniocenteza).
Radi se posle 20. nedelje trudnoće.
Kordocenteza je invazivna intervencija uzimanja uzoraka krvi ploda iz pupčanika. Uzima se 1 – 3 ml fetalne krvi sa heparinom. Obično se radi u specifičnim slučajevima da bi se utvrdio kariotip bebe, proverilo prisustvo nekih infekcija ili abnormalnosti.

Kordocentezom se detektuju hromozomopatije, fetalne anemije.
Otkrivaju se infekcije poput toksoplazme (koja može da dovede do pobačaja) i rubela, kao i gubitak vida ili sluha, oštećenje mozga, hidrocefalus, epilepsija.
Ova procedura je slična proceduri amniocenteze. Lekar pod kontrolom ultrazvuka posmatra unutrašnjost posteljice i uvodi iglu do pupčane vrpce. Iz odgovarajućeg krvnog suda potom uzima određenu količinu krvi, koja je dovoljna za analize i pravljenje kariograma. Takođe, ukoliko je žena Rh negativna, a pre intervencije Rh antitela u krvi nisu nađena, pacijentkinji se neposredno nakon kordocenteze daje zaštitna injekcija sa antitelima.
Rezultati:

  1. Rezultati se dobijaju za 5 – 7 dana.
  2. Veoma su precizni i pouzdani.
  3. Da bi se izvršila hromozomska analiza kod dvojajčanih blizanaca, moraju se uzeti dve fetalne krvi.

KARIOTIP PERIFERNE KRVI

Kariotip iz limfocita periferne krvi je potrebno uraditi kod parova sa problemom steriliteta ili učestalih spontanih pobačaja u prvom trimestru trudnoće.

  • Potrebno je uzeti 5 ml periferne krvi sa heparinom.
  • Rezultat se dobija za 5 – 7 dana.
  • Uzorak se dostavlja u roku od 12 do 15 sati od momenta uzorkovanja.

KARIOTIP ABORTIVNOG MATERIJALA
Pre VTO dijagnostika

Kariotip iz abortivnog materijala ima smisla raditi zato što se veliki broj trudnoća u ranoj fazi završava spontanim pobačajem.

Najčešće genetske anomalije su sledeće:

  • Autozomne trizomije 52%
  • Monozomije 19%
  • Poliploidije 22%
  • Ostalo 7%

Godine žene su jedan od faktora rizika za spontani pobačaj.

  • 20 do 30 godina 9 – 17%.
  • 35 godina 20%.
  • 40 godina 40%.
  • 45 godina 80%.

– Rezultat se dobija za 8 – 10 dana.
– Potrebno je da uzorak abortivnog materijala bude dostavljen u roku od 12 do 15 sati od momenta intervencije, u fiziološkom rastvoru, u sterilnoj posudi (najbolje u sterilnoj posudi za urin).

ANALIZA HROMOZOMSKIH ABERACIJA
Genetikia pgs test

Ispitivanje hromozomskih aberacija predstavlja biološku dozimetriju koja se zasniva na otkrivanju specifičnih hromozomskih rearanžmana (dicentrični i prstenasti hromozomi sa pratećim acentričnim fragmentima) koji mogu nastati jedino dejstvom radioaktivnog (jonizujućeg) zračenja (α, β, γ, x, rentgensko) koje ima potrebnu energiju da stvori takva oštećenja.

TEST MIKRONUKLEUSA
Genetika pgd test

Ovim testom se kod ćelija stvaraju uslovi da se genetska oštećenja prikažu u vidu pojave konkretnih morfoloških struktura, prvenstveno mikronukleusa (odvojenih delova jedra koji nastaju od hromozomskih fragmenata), a da se u zavisnosti od njihove brojnosti može proceniti ukupna izloženost.
Test mikronukleusa je osetljiv indikator hromozomskih oštećenja i u širokoj je upotrebi za određivanje prisustva i obima hromozomskih oštećenja kod ljudi izloženih genotoksičnim agensima iz radne i životne sredine.