Uzorak cervikalnog i vaginalnog brisa se ispituje u dijagnostičke svrhe, odnosno u cilju izolovanja mikrobiološkog uzročnika bolesti genitalnog trakta.
Sluzokoža vagine zdravih žena je normalno naseljena nepatogenim bakterijama (laktobacilima), kao i patogenim bakterijama i gljivicama u malom broju, koje zajedno čine vaginalnu mikrobiotu.
Faktori koji utiču na sastav vaginalne mikrobiote su starosna dob i hormonski status. Tokom puberteta i reproduktivnog perioda žene, zbog visoke koncentracije estrogena (ženskih polnih hormona), laktobacili čine glavni deo vaginalne mikrobiote, dok su druge bakterije prisutne u manjoj meri.
Početkom menopauze (po prestanku menstrualnih ciklusa) koncentracije estrogena opadaju i mikrobiota vagine postaje sve oskudnija, sa malo laktobacila i dosta stafilokoka, streptokoka, enterokoka i bakterija koje se normalno nalaze u crevima (crevnih bakterija).
Preporučuje se da uradite ove analize ukoliko:
- Imate pojačan sekret, svrab i peckanje u unutrašnjosti vagine, neprijatnost pri polnom odnosu
- Imate bolove u maloj karlici (u predelu jajnika) i povišenu temperaturu
Bakteriološke i mikološke analize
Dan pre pregleda pacijentkinja ne treba da ima polni odnos niti da primenjuje bilo kakvu lokalnu vaginalnu terapiju. Briseve ne treba uzimati u toku menstrualnog ciklusa, kao ni u toku opšte antibiotske terapije, jer prisustvo antibiotika usporava ili sprečava porast patogenih mikroorganizama.
Standardni genitalni brisevi
Dve osnovne analize vaginalnog i cervikalnog brisa su analiza na bakterije ( bakteriološki bris) i analiza na gljivice ( mikološki bris).
Bakteriološki ( da li ima infekcije uzrokovane određenim patogenim bakterijama) i mikološki ( da li postoji infekcija uzrokovana gljivicama pre svega roda Candida).
U slučaju infekcije izazvane gljivicama, biće izolovana konkretna gljivica koja izaziva predočene tegobe.
Dodatni genitalni brisevi
Neke od najčešćih uzročnika seksulano prenosivih bolesti su Clamydia trachomatis, Mycoplasma hominis i Ureaplasma urealytocum, koje izazivaju hronična oboljenja genitalnih organa, često praćena sterilitetom.
Ukoliko se ustanovi prisustvo patogenih mikroorganizama (streptokoka, enterokoka, crevnih bakterija, stafilokoka) u značajnom broju, vrši se ispitivanje osetljivosti izolovanih mikroorganizama na antibiotike,.
Pojačan vaginalni sekret, naročito ukoliko je postojao rizičan seksualni kontakt, može ukazati na neku od seksualno prenosivih bolesti koje se ne mogu utvrditi standardnom bakteriološko – mikološkom kulturom, pa se mogu uraditi dodatne analize, kao što su detekcija Chlamydia trachomatis DIF metodom ili PCR metodom, detekcija Mycoplasma hominis i Ureaplasma urealyticum u cervikalnom brisu, komercijalnim testom ili PCR metodom, detekcija Neisseria gonorrhoeae i Trichomonas vaginalis mikroskopskim pregledom razmaza vaginalnog sekreta ili PCR metodom.