Sve o vantelesnoj oplodnji: kako taj proces izgleda i kada je vreme za njega

Sve o vantelesnoj oplodnji: kako taj proces izgleda i kada je vreme za njega

20.000 beba začeto je u 2017. godini u Nemačkoj putem vantelesne oplodnje. 6 i po miliona dece do sada je došlo na svet zahvaljujući tom postupku. Ipak, kada čuju za njega, mnogi parovi i dalje osećaju strah i nelagodu. Sve o vantelesnoj oplodnji što znamo do sada pomoglo je mnogim parovima da ostvare svoj san. A ta metoda ne prestaje da se razvija.

Za vantelesnu oplodnju kaže se da je poslednja mera asistirane reprodukcije i ta formulacija dodatno uplaši. VTO postupku prethode mnogi drugi, jednostavniji i vrlo često preokrenu tok u željenom pravcu već tokom pripreme za sam postupak.

Uslov za to je pronalaženje pravog uzroka problema, odnosno pouzdana dijagnoza, koja je svakako najbitnija smernica kojim putem treba da se ide.

Da li mi je vreme za vantelesnu oplodnju?

„Kada se par koji ima problema sa začećem obrati našem timu, kroz razgovor sa njima najpre vršimo detaljan uvid u prethodno izvršene analize, snimanja, ranije rađene intervencije ili operacije.

Nakon toga sprovodimo kvalitetnu dijagnostiku. Ona podrazumeva ultrazvučne preglede, proveru prohodosti jajovoda, dijagnostiku anatomije materice, uvid u spermogram i spermokulturu.

Na osnovu svih tih informacija utvrđujemo preciznu dijagnozu, odnosno idemo ka tome da utvrdimo pravi razlog zašto kod dotičnog para ne dolazi do začeća“, kaže dr Božana Stepanov, specijalista ginekologije i akušerstva, načelnik Specijalističko konsultativne službe Specijalne ginekološke bolnice „Genesis“.

U zavisnosti od tih rezultata, preporučuju se i dodatne dijagnostičke metode poput histeroskopije, ERA testiranja i drugih najsavremenijih genetskih analiza koje radimo, a koje mogu da daju mnoštvo dragocenih odgovora, dodaje dr Stepanov i ističe da se paru uvek predloži neka od metoda asistirane reprodukcije, a da je postupak vantelesne oplodnje krajnja metoda u situacijama kada ne postoje uslovi za neku jednostavniju.

Godine života oba partnera, hormonski status, nalaz spermograma, stanje jajovoda i eventualno neka postojeća pridružena oboljenja su najvažniji činioci koji utiču na odluku o daljem postupku.

Šta sve može pre vantelesne oplodnje

Da bi par došao do trudnoće ponekad je dovoljno savetovanje u vezi sa promenom stila života, načina ishrane i gubitka telesne mase pacijentkinje, kao i uvođenje ili korekcija doza nekih vitaminskih preparata, lekova u terapiji štitne žlezde, insulinske rezistencije. Često su dovoljna samo psihološka savetovanja, kaže dr Stepanov.

Sledeća mogućnost je folikulomterija, odnosno ultrazvučno praćenje rasta folikula i predviđanje ovulacije, uz savetovane ciljane odnose. Uslov za nju je da su uredni hormonski status i spermogram partnera.

Nakon toga obično se predlaže inseminacija. Ona zapravo podrazumeva da se uz folikulometriju, ultrazvučno praćenja rasta folikula i predviđanje ovulacije ubacuje obrađeni uzorak sperme u vreme tajmirane ovulacije.

Da bi se ta metoda sprovela, neophodni su uredni vaginalni sekret i cervikalni brisevi, kao i prohodnost jajovoda. Kod partnera neophodni su uredan spermogram i spermokultura. Može se izvesti u spontanom ciklusu ili uz dodatak hormona, u takozvanom stimulisanom ciklusu.

Ukoliko ti koraci ne dovedu do željenog cilja, paru se predlaže vantelesna oplodnja.

Vantelesna oplodnja- korak po korak

Postupku vantelesne oplodnje se pristupa nakon obavljene detaljne dijagnostike i sprovedene odgovarajuće terapije. To može značiti korekcije poremećaja rada štitne žlezde, insulinske rezistencije, gojaznosti i slično, a uz tajmiranje menstrualnog ciklusa od kojeg ćemo započeti postupak. To je faza pripreme pacijentkinje.

Nakon nje sledi faza stimulacije ovulacije. Podrazumeva započinjanje davanja hormonskih preparata koji izazivaju rast folikula u jajnicima. Oni mogu biti u vidu tableta ili injekcija, mogu se ordinirati u vidu dugih ili kratkih protokola, odnosno davati duži ili kraći period.

Efekat davanja, kako folikuli rastu, prati se ultrazvučno, nekoliko puta u toku postupka stimulacije, što zavisi od odgovora jajnika na stimulaciju. Kada folikuli dostignu odgovarajuću veličinu, uz proveru određenih hormona, administrira se takozvani “okidač ovulacije“- „stop injekcija“ koja označava završetak stimulacije i planiranje aspiracije, vađenja janjih ćelija iz poraslih folikula.

Samoj aspiraciji prethodi određena priprema koja podrazumeva uzimanje antibiotika, pražnjenje creva i izvodi se u opštoj intravenskoj anesteziji. Na dan aspiracije partner daje uzorak sperme, vrši se oplođenje dobijenih jajnih ćelija u embriološkoj labolatoriji, te embriolozi dalje prate rast i razvoj embriona.

– U bolnici Genesis parovi imaju mogućnost da prate razvoj od prvih momenata, zahvaljujući stalnom nadzoru embriona putem našeg PRIMO VISION sistema.

Posmatrajući brzinu i način deljenja ćelija, embriolozi lakše i precizno vrše odabir kvalitetnijih embriona koji imaju najveći potencijal za usađivanje u unutrašnost materice, ističe dr Božana i dodaje da embriolozi Genesisa stopu trudnoća povećavaju i zahvaljujući asistiranom hatchingu kao i embryo glue medijumu, koji olakšavaju usađivanje embriona u sluznicu materice.

Nakon razvoja embriona uz malu „pomoć“ vrsnih embriologa sledi embriotransfer tj. vraćanje embriona u matericu. Radi se 3. odnosno 5. dana (ako su embrioni u stadijumu blastociste) nakon aspiracije.

– Time je sam postupak vantelesne oplodnje završen. Trajanje postupka je oko 2 nedelje kod kratkih protokola, a  3-4 nedelje kod dugih protokola kod kojih je duža zapravo faza pripreme. Pacijentkinja nastavlja sa ordiniranom terapijom i radi test na trudnoću nakon 8-12 dana od embriotransfera, kaže dr Božana.

Embyo glue

Ona ističe da postupak VTO nije bolan. Kod nekih pacijentkinja se javljaju samo nelagodnosti na mestu davanja injekcija. Zbog bolnosti aspiracije folikula ona se jedino vrši u kratkotrajnoj anesteziji.

Vreme je najdragoceniji saveznik

Svako će se zapitati da li je zaista mladima potreban postupak vantelesne oplodnje. Stariji ginekolozi su ranije savetovali: sačekajte, imate vremena, biće.

Današnji stavovi su drugačiji. Smatra se da mladi par kod koga ne dolazi do željene trudnoće nakon jedne godine nezaštićenih odnosa treba da se obrati ginekologu i da se uputi na osnovnu dijagnostiku steriliteta, te nakon toga na eventualna dodatna dijagnostička ispitivanja.

– Pravovremena odluka je važna kako bi se na vreme započela terapija i kako se lepeza mogućnosti ne bi sužavala. Što je par mlađi, više je metoda asistirane reprodukcije pred njima. Više pokušaja. Što je par mlađe životne dobi, brže će i lakše doći do željenje trudnoće uz našu pomoć, kaže dr Stepanov.

Može li hormonska terapija da mi naškodi

– Jedno od najčešćih pitanja prilikom informisanja o samom procesu i konačne odluke je može li ta stimulacija imati i negativne posledice. Međutim, hormonska terapija u procesu vantelesne oplodnje je kratkotrajna (svega 10-tak dana kod kratkih protokola) i uglavnom ne ostavlja posledice po zdravlje.

Hormonska terapija može se koristiti kod zdravih žena, a uz oprez i nadzor i kod pacijentkinja koje boluju od određenih bolesti (npr. bolesti jetre, bubrega, tumori). Upravo iz tih razloga pre postupka VTO pacijentkinja se detaljno pregleda, a to podrazumeva i obavezan pregled dojki.

Mogući su neki nusefekti kod administracije hormona, kao npr. pojava cisti na jajnicima. Kod pacijentkinja koje su imale više postupaka VTO uz stimulacije hormonima, neizbežno dolazi do pada takozvane „ovarijalne rezerve“, što ima za posledicu slabiji odgovor jajnika u narednim postupcima VTO, uz dobijanje manjeg broja jajnih ćelija, naglašava dr Stepanov.

Zašto baš ja?

Parovi koji imaju problem začeća i obraćaju se za pomoć često budu iznenađeni kada im se saopšti da je za njih jedina opcija vantelesna oplodnja, primećuje dr Stepanov.

– Neplodnost nije bolest, oni se osećaju zdravo, te mnogi sa nevericom prihvataju VTO kao metodu.

Na žalost, često je indikacija za postupak vantelesne oplodnje samo zbog godina života. Brojni su parovi koji imaju preko 40 godina i za njih su ostale metode asistirane reprodukcije neprihvatljive.

Uvek se trudimo da takvom paru pojasnimo šta je postupak vantelesne, kako izgleda, da ih podržimo i da ih podstaknemo da nam veruju. Poverenje između pacinenata i tima je vrlo značajno, a statistika pokazuje da nisu usamljeni u tom problemu.

Preko 186 miliona parova u svetu, u Srbiji preko 400.000 suočeno je sa problemom steriliteta, a vantelesna oplodnja je sve češće rešenje, ističe doktorka.

Da donesete odluku o tome kojim putem ćete dalje ići i sa kim, nije ni malo lako. Dobro informisanje o rezultatima koje ustanova postiže na tom polju i to u vašoj starosnoj kategoriji, o odnosu koji ima prema pacijentu, o tehnologiji koju koristi, može vam značajno pomoći da odaberete tim kojem ćete verovati.

Sve informacije u vezi sa konsultacijama za lečenje steriliteta, jednodnevnom dijagnostikom neplodnosti, slobodnim terminima kao i o kompletnom postupku vantelesne oplodnje možete dobiti pozivom na brojeve telefona +381 21 549 444, +381 21 549 777, putem mejla bolnica@genesis.rs ili lično u ulici Uroša Predića 4 u Novom Sadu.

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *